top of page
Excerpt of a U.S. Department of Commerce letter to the President forwarding the report on Expo 1981 Los Angeles, proposed for the Ontario Motor Speedway

Otkazane međunarodne izložbe

Međunarodne izložbe koje nikada nisu otvorene

Dobijanje prava na organizovanje međunarodne izložbe samo je početak. Od Konvencije iz 1928. godine, više izložbi dodeljenih gradu domaćinu otkazano je pre otvaranja, zbog politike, glasača i novca. Ova stranica predstavlja slučajeve koje smo uspeli da dokumentujemo.

01

Zašto se međunarodne izložbe otkazuju

Priprema međunarodne izložbe traje desetak godina. Za to vreme zemlja domaćin mora da obezbedi novac, zemljište i saobraćaj, da zadrži podršku sopstvene vlade i da ubedi druge zemlje da učestvuju. Prema Konvenciji o međunarodnim izložbama iz 1928. godine, Međunarodni biro za izložbe (Bureau International des Expositions, BIE) dodeljuje pravo na organizovanje izložbe, ali rizik snosi vlada zemlje domaćina.

 

Slučajevi na ovoj stranici imaju zajedničke obrasce: politički otpor ili promenu vlade (Expo 1989 Pariz, Expo 1996 Budimpešta), probleme s troškovima i finansiranjem (Expo 1967 Moskva, Expo 1981 Los Anđeles, Expo 1992 Čikago, Expo 2023 Buenos Ajres) i narodno glasanje (Expo 1995 Beč-Budimpešta). Dva puta je drugi domaćin preuzeo izložbu ili nastavio sam: Montreal je preuzeo 1967. godinu, a Sevilja je sama održala svoju izložbu 1992. godine.

02

Dodeljene, pa otkazane

Expo 1967 Moskva

 

Sovjetski Savez je planirao izložbu u Moskvi za 1967, godinu pedesetogodišnjice Oktobarske revolucije iz 1917. BIE je 5. maja 1960. izabrao Moskvu, ispred kandidatura Austrije i Kanade, za domaćina opšte izložbe prve kategorije. Sovjetski Savez je već predstavljao svoju privredu, nauku i kulturu u nacionalnim paviljonima na izložbama Expo 1937 Pariz, Expo 1939 Njujork i Expo 1958 Brisel, gde su međunarodne izložbe bile i pozornica hladnoratovskog rivalstva. Organizovanje cele izložbe u sopstvenoj prestonici odvelo bi to nadmetanje korak dalje, jer bi zemlje suprotstavljenih političkih i ekonomskih sistema izlagale na sovjetskom tlu.

 

Sovjetski Savez je 13. aprila 1962. objavio da odustaje od izložbe. Prema gradskom arhivu Montreala, Moskva je navela finansijske teškoće, dok je Le Monde, izveštavajući o toj odluci 16. aprila 1962, kao zvanični razlog naveo blizinu velike izložbe planirane u Njujorku za 1964. i 1965, koju BIE nije priznao. Jedan istoričar opisuje odluku kao odlaganje na neodređeno vreme. Nijedno objašnjenje ne dele svi izvori iz tog vremena.

 

Povlačenje je Kanadi dalo drugu priliku, jer je njena Konfederacija 1967. navršavala 100 godina. Gradonačelnik Montreala Žan Drapo (Jean Drapeau) zalagao se za novu kanadsku kandidaturu i pridobio premijera Džona Difenbejkera (John Diefenbaker). BIE je 13. novembra 1962. jednoglasno glasao za kanadsku kandidaturu. Montreal je tada imao četiri i po godine za pripreme, a Expo 1967 Montreal otvoren je 28. aprila 1967. Bila je to nova dodela, sa sopstvenom organizacijom i lokacijom, a ne prenos izložbe koja se već gradila. Sovjetski Savez je učestvovao u Montrealu sa sopstvenim paviljonom, pa ga gubitak uloge domaćina nije udaljio od međunarodnih izložbi.

 

Expo 1981 Los Anđeles

 

Los Anđeles je planirao opštu izložbu prve kategorije povodom 200 godina od osnivanja grada 1781. godine, od 1. maja do 1. novembra 1981. godine (jedan izvor navodi od 2. maja do 2. novembra), na temu „People to People: Pathways to Understanding“ (Od naroda do naroda: putevi ka razumevanju). Privatnog organizatora, Expo 81 Incorporated, osnovali su poslovni ljudi iz Los Anđelesa oko 1974. godine, a predvodio ga je Ričard M. Pitendžer. Organizator je odbacio lokacije kao što su Grifit park, basen brane Sepulveda i sajmište u Pomoni i izabrao automobilsku stazu Ontario Motor Speedway u Ontariju, u okrugu San Bernardino, oko 61 kilometar istočno od centra Los Anđelesa. Staza je nudila oko 280 hektara, 92.000 mesta za gledaoce i parking za 46.000 automobila, oko 400 metara od Međunarodnog aerodroma Ontario.

 

Prema američkom zakonu, savezna vlada je morala da prizna izložbu pre nego što je BIE registruje. Organizatori su podneli zahtev 28. marta 1976. godine, a 23. aprila 1976. godine ministar trgovine Eliot L. Ričardson izabrao je stazu kao američku kandidaturu za 1981. godinu. Početkom te godine ministarstvo je, u korist Los Anđelesa, odbilo zahtev Noksvila za izložbu 1980. godine; Noksvil je ponovo podneo zahtev i kasnije održao izložbu Expo 1982 Noksvil. Dvadeset sedmog ili 28. aprila 1976. godine (izvori se ne slažu oko datuma) BIE je prihvatio predložene datume. Petnaestog novembra 1976. godine Ričardson je preporučio priznanje pod uslovima: konačna studija o uticaju na životnu sredinu, odobrenje Kalifornije za planiranu emisiju obveznica od 35 miliona dolara i ostatak finansiranja. Njegovo ministarstvo procenilo je troškove američkog učešća na 25 do 40 miliona dolara i navelo da kompaniju uglavnom vodi jedna osoba, uz slab nadzor upravnog odbora. Sedamnaestog novembra 1976. godine 38 država članica BIE jednoglasno je odlučilo da registruje izložbu čim dobije savezno priznanje, a predsednik Džerald R. Ford dao je to priznanje 20. decembra 1976. godine, nazvavši izložbu „a cornerstone marking the beginning of America’s Third Century“ (kamen temeljac koji obeležava početak trećeg veka Amerike).

 

Do septembra 1977. godine investiciona banka Bear, Stearns & Co. pripremila je plan za emisiju neoporezivih prihodnih obveznica od 133 miliona dolara, a gradsko veće Ontarija odobrilo je zakup staze. Ipak, organizatori nisu obezbedili javno finansiranje koje je zahtevao američki zakon. Dvanaestog decembra 1977. godine ministarka trgovine Džuanita M. Kreps napisala je da predsedniku „at this time“ (zasad) neće preporučiti da pozove druge zemlje da učestvuju, a SAD su objavile da ni same neće učestvovati. Organizatori su izneli novi plan od 90 miliona dolara, ali je 1. maja 1978. godine, na dan isteka roka za pozive, Kreps preporučila da se pozivi ne upute i izjasnila se protiv saveznog priznanja, navodeći nedovoljno obezbeđenih sredstava, verovatnu potrebu za javnim novcem i nedostatak podrške stanovnika i izabranih zvaničnika. Saradnici predsednika Džimija Kartera rekli su da je preokret krajnje malo verovatan, i izložba nikada nije održana.

 

Expo 1989 Pariz

 

Predsednik Fransoa Miteran (François Mitterrand) izjavio je 24. septembra 1981. na konferenciji za medije da je započeo razgovore kako bi Francuska dobila univerzalnu izložbu 1989, godine dvestogodišnjice Francuske revolucije i stogodišnjice izložbe Expo 1889 Pariz. Robertu Bordazu (Robert Bordaz) poverio je 20. novembra 1981. studijsku misiju za izložbu na temu „Les chemins de la liberté” (Putevi slobode). Plan je zahtevao izmenu međunarodnih pravila: amandmanom iz 1982, usvojenim na inicijativu francuske vlade, skraćen je obavezni razmak od deset godina između univerzalnih izložbi. BIE je Francuskoj dao načelnu saglasnost u junu 1982. i potvrdio je 8. decembra 1982, istom odlukom kojom je 1992. godina rezervisana za kandidature Sevilje i Čikaga. To su dva koraka istog postupka, a ne protivrečni datumi.

 

Grad se nije od početka potpuno protivio. Gradonačelnik Pariza Žak Širak (Jacques Chirac) prihvatio je 31. marta 1982. načelo izložbe u pismu Bordazu, pod uslovom da ona ne odloži gradske urbanističke projekte niti poveća finansijsko opterećenje grada. Kako je planiranje odmicalo, vlada i grad nisu uspeli da prevaziđu nesuglasice. U junu 1983. posebna komisija Senata upozorila je na zabrinjavajući nesrazmer između troškova i prihoda projekta i na nepostojanje postupaka kontrole.

 

Zakon o izložbi prošao je kroz parlament u proleće 1983. Nacionalna skupština uputila ga je Senatu u maju, zajednička komisija oba doma nije postigla dogovor 28. juna 1983, a tekst se vratio na nova čitanja. Početkom jula 1983. Miteran je objavio da Francuska odustaje od izložbe, okrivljujući neprijateljski stav pariskih vlasti, i zakon nikada nije proglašen. Otkazivanje je usledilo šest godina pre jubileja, pa izložba nikada nije imala zemlje učesnice ni posetioce.

 

Nisu svi projekti vezani za 1989. stali zajedno sa izložbom. Miteran je 8. marta 1982. najavio izgradnju Opere Bastilja. Projekat Karlosa Ota (Carlos Ott) pobedio je na međunarodnom konkursu u novembru 1983, radovi na temeljima počeli su u februaru 1985, a opera je otvorena 13. jula 1989, uoči dvestogodišnjice. Imala je sopstveni put i nikada nije bila paviljon izložbe.

 

Expo 1992 Čikago

 

Čikago je planirao izložbu za 1992, petstogodišnjicu putovanja Kristifora Kolumba iz 1492, oslanjajući se na iskustvo grada sa izložbama Expo 1893 Čikago i Expo 1933 Čikago. Razgovori su počeli početkom osamdesetih godina, za vreme gradonačelnice Džejn Bern (Jane Byrne), o izložbi koja je trebalo da se zove „Age of Discovery International Exposition” (Međunarodna izložba doba otkrića). BIE je 8. decembra 1982. rezervisao 1992. za kandidature Čikaga i Sevilje, koje su nastavile kao jedna izložba u dve zemlje. Predsednik Ronald Regan (Ronald Reagan) izdao je 27. juna 1984. Proklamaciju 5215 o „1992 Chicago-Seville International Exposition”, čija je tema, „Doba otkrića”, trebalo da obuhvati društvene, ekonomske, naučne i kulturne promene od 1492. i otkrića koja tek dolaze.

 

Lokacija je obuhvatala oko 192 hektara na obali jezera u četvrti Near South Side, južno od Lupa. Udruženja iz susedstva strahovala su da će izložba tu usredsrediti javni novac, podići kirije u okolnim četvrtima i odvući ulaganja iz drugih delova grada. Koalicija na nivou celog grada, Chicago 1992 Committee, dovela je u pitanje transparentnost planiranja i izborila se za studije i javne rasprave o troškovima, javnim rizicima i tome ko će imati koristi. Harold Vašington (Harold Washington), gradonačelnik od 1983, isprva je ostao neutralan.

 

Procene troškova približile su se milijardi dolara, Čikago i savezna država Ilinois nisu se složili oko toga ko će garantovati sredstva, a bankrot izložbe Expo 1984 Nju Orleans opteretio je javno mnjenje. U junu 1985. zakonodavno telo Ilinoisa odbilo je da finansira dalje planiranje, a bez jedinstvene podrške Vašington je pustio da projekat propadne. Sevilja je nastavila sama i održala Expo 1992 Sevilja. U Čikagu je otkazana izložba i dalje podsticala rasprave o tome ko odlučuje, ko plaća i ko ima koristi od velikih urbanih projekata; u oktobru 1991. Chicago Institute for Architecture and Urbanism posvetio joj je, zajedno sa izložbom Expo 1893 Čikago, dvodnevni skup.

 

Expo 1995 Beč-Budimpešta

 

Austrijski kancelar Franc Vranicki (Franz Vranitzky) i Karolj Gros (Károly Grósz), predsednik Saveta ministara Mađarske, potpisali su 29. septembra 1987. vladinu izjavu kojom su se obe zemlje obavezale na zajedničku izložbu 1995, na temu „Mostovi ka budućnosti”. Zamisao je starija od pada Berlinskog zida, a promene iz 1989. pretvorile su je u simbol Evrope koja prevazilazi svoje podele. BIE je 25. maja 1989. prihvatio kandidaturu, pošto se povukao Majami, poslednji preostali suparnik. Izložbu je 14. decembra 1989. dodelio Beču i Budimpešti, za period od 29. aprila do 26. oktobra 1995, a 12. decembra 1990. odobrio je uslovnu registraciju, u očekivanju zajedničke marketinške kompanije i pojedinosti finansiranja. Ne bi bila prva izložba planirana u dve zemlje: Sjedinjene Države su već 1984. na taj način najavile izložbu Expo 1992 Čikago-Sevilja.

 

Austrija je 1989. osnovala EXPO-VIENNA AG, u vlasništvu savezne vlade i grada Beča, za planiranje, finansiranje, izgradnju i koordinaciju izložbe i za upravljanje kasnijom namenom lokacije. Gradsko veće Beča odlučilo je 10. aprila 1991. da raspiše savetodavni referendum o izložbi. Pristalice su je predstavljale kao „priliku milenijuma” da Beč drži korak sa promenama u Berlinu, Pragu i Budimpešti, dok su drugi sumnjali da Mađarska može da plati svoj deo; jedan većnik je rekao da bi Beč mogao sam da održi izložbu ako se Budimpešta povuče.

 

Referendum je održan od 14. do 16. maja 1991. Izlaznost je bila 43,70 %, a 64,85 % glasalo je protiv održavanja izložbe u Beču, dok je isto glasanje odobrilo hidroelektranu Frojdenau na Dunavu. Takvi referendumi u Beču nisu pravno obavezujući, ali su gradski čelnici sutradan prihvatili rezultat, a zamenik gradonačelnika Hans Majr (Hans Mayr) predložio je da se projekat okonča i njegove institucije raspuste. Austrija je u junu 1991. zvanično povukla kandidaturu Beča, a Budimpešta je sama nastavila sa novom izložbom za 1996.

 

Expo 1996 Budimpešta

 

Posle povlačenja Austrije, Budimpešta je nastavila sa sopstvenom izložbom: specijalizovanom izložbom od 11. maja do 4. oktobra 1996, povodom 1.100 godina od naseljavanja Mađara u Karpatskom basenu, na temu „Komunikacija za bolji svet”. BIE je novi plan prihvatio 4. decembra 1992, a Evropska komisija ju je 1994. opisala kao specijalizovanu izložbu registrovanu pri BIE. Tema je obuhvatala istoriju komunikacije, od štampe, telefona, radija, filma i televizije do računarstva i satelita, kao i jezike, prevođenje, nastavu i dijalog među ljudima i narodima.

 

Lokacija je zauzimala 44 hektara uz Dunav na jugu Budimpešte, u zoni obnove pored univerzitetskih zemljišta, a univerziteti je trebalo da naslede njene trajne zgrade. Finansiranje je bilo nedovoljno, prodaja zemljišta kojom je trebalo platiti lokaciju razočarala je, a radovi su kasnili.

 

Posle izbora 1994. nova vlada premijera Đule Horna (Gyula Horn) odlučila je 28. jula 1994. da ne nastavi sa projektom. Horn je najavio zakon kojim bi se otkazivanje pravno uredilo i rekao da će zgrade koje su već u izgradnji biti završene. Parlament je potom usvojio Zakon LXX iz 1994. o odustajanju od „EXPO '96 Budapest”. Njegova preambula navodila je tešku ekonomsku situaciju zemlje i potrebu da se smanji javna potrošnja, a prvi član propisivao je da se izložba neće održati. Zakon je usmerio ulaganja na lokaciji ka visokom obrazovanju i razvoju prestonice, a povezane programe pretvorio u nacionalni program za turizam i lokalne zajednice.

 

Gašenje je trajalo godinama. Vladinom odlukom iz maja 1996. osnovan je park za inovacije u informatici i tehnologiji na državnom zemljištu prvobitno namenjenom izložbi, uz sporazum o zaštiti interesa Tehničkog i ekonomskog univerziteta u Budimpešti (BME) i Univerziteta Etveš Lorand (ELTE). Na pripremljenom zemljištu kasnije su nikli kampus Lađmanjoš univerziteta ELTE, Infopark i potom Milenijumski gradski centar, pa je otkazana izložba oblikovala ovaj deo Budimpešte a da nikada nije primila posetioce.

 

Expo 2023 Buenos Ajres

 

Države članice BIE izabrale su 15. novembra 2017. Argentinu za domaćina priznate izložbe u Buenos Ajresu od 15. januara do 15. aprila 2023, na temu „Nauka, inovacije, umetnost i kreativnost za ljudski razvoj. Kreativne industrije u digitalnoj konvergenciji”. Glasanje je imalo dva kruga. U prvom su Argentina i Poljska dobile po 46 glasova, a Sjedinjene Države 25, uz jedan uzdržan glas; u drugom je Argentina pobedila sa 62 glasa prema 56 za Poljsku. Suparničke kandidature bile su Lođ i Minesota. Bila bi to prva izložba u Južnoj Americi.

 

Pripreme su napredovale. U junu 2018. Gabrijela Rikardes (Gabriela Ricardes) izvestila je Generalnu skupštinu BIE o radovima na lokaciji i kontaktima sa budućim učesnicima i navela da Argentina planira da preda dosije za priznavanje početkom 2019. Izložba je trebalo da zauzme 25 hektara parka Tecnópolis, severno od grada. Vlada je 17. maja 2019. raspisala šest međunarodnih konkursa ideja za njene zgrade; posle izložbe lokacija je trebalo da postane metropolitanski park nauke i znanja i kampus kreativnih industrija, a organizatori su predviđali oko devet miliona poseta. Vlada je 14. avgusta 2019. objavila pobednike za Argentinski paviljon i za Antenu i vidikovac, telekomunikacioni toranj visok 125 metara.

 

La Nación je 14. oktobra 2020. objavio da je vlada obavestila BIE da je pandemija kovida 19 i ekonomska kriza sprečavaju da započne gradnju i potvrdi izložbu kako je planirano. Sekretar za medije Fransisko Meritelo (Francisco Meritello) ostavio je otvorenu mogućnost pregovora o mnogo manjoj izložbi. El Cronista je u oktobru 2021. objavio da je vlada obustavila projekat. Izložba nije otvorena 2023.

03

Šta ostaje posle otkazivanja

Otkazana međunarodna izložba ostavlja više od praznih planova. Budimpešta je dobila zgrade koje je ponovo iskoristila, Montreal izložbu koju je prvo izgubio, a Sevilja je sama održala izložbu koju je trebalo da deli. Nijedna od ovih izložbi nije na spiskovima BIE, koji obuhvataju samo izložbe koje su otvorene.

04

Bibliografija

  1. Barlow, Julie, and Jean-Benoît Nadeau. “Mission Impossible.” Canada’s History, 1. juna 2017. https://www.canadashistory.ca/explore/arts-culture-society/mission-impossible.

  2. Beau, Camille. “Paris, 1989 : la France annule son grand projet d’Exposition Universelle.” Paris ZigZag. Poslednja izmena 16. decembra 2020. https://www.pariszigzag.fr/insolite/histoire-insolite-paris/paris-1989-la-france-annule-son-grand-projet-dexposition-universelle/.

  3. Chabay, Ezequiel M. “El Gobierno suspendió la organización de un evento global que había prometido realizar Macri.” El Cronista, 23. oktobra 2021. https://www.cronista.com/economia-politica/el-gobierno-suspendio-la-organizacion-de-un-evento-global-que-habia-prometido-realizar-macri.

  4. Chappell, Urso. “The Expo 92 That Didn’t Happen.” Urso Chappell’s ExpoMuseum Blog, 18. maja 2007. https://ursochappell.blogspot.com/2007/05/expo-92-that-didnt-happen-this-week-i.html.

  5. Chicago History Museum. “World’s Fairs.” Istraživački vodič. Pristupljeno 14. novembra 2026. https://libguides.chicagohistory.org/c.php?g=645119&p=4520892.

  6. “Chicago’s World’s Fairs of 1893 and 1992.” Chicago Institute for Architecture and Urbanism, 24–25. oktobra 1991. SOM Foundation. https://somfoundation.com/events/chicagos-worlds-fairs-of-1893-and-1992/.

  7. “Commerce Secretary against Ontario Fair.” Associated Press. Thousand Oaks Star, 2. maja 1978. https://cdnc.ucr.edu/?a=d&d=TOKS19780502-02.1.2.

  8. “Concurso Internacional de Ideas de Arquitectura: Expo 2023 Argentina Buenos Aires.” Argentina.gob.ar, 17. maja 2019. https://www.argentina.gob.ar/noticias/concurso-internacional-de-ideas-de-arquitectura-expo-2023-argentina-buenos-aires.

  9. Cooper, Steve. “‘World’ Approval: Expo 81 Clears Hurdle.” San Bernardino Sun-Telegram, 18. novembra 1976. https://cdnc.ucr.edu/?a=d&d=SBS19761118.1.1.

  10. Demokratiezentrum Wien. “Beispiele direkter Demokratie: Wiener Volksbefragung.” Pristupljeno 14. novembra 2026. https://www.demokratiezentrum.org/bildung/ressourcen/themenmodule/direkte-demokratie/direkte-demokratie-in-wien/beispiele-direkter-demokratie-wiener-volksbefragung/.

  11. European Commission. Communication from the Commission to the Council and the European Parliament: Participation of the European Union in the Budapest International Exposition. COM(94) 348 final. 27. jula 1994. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX%3A51994DC0348.

  12. Expo 81 Incorporated. “Expo 81: A Progress Report.” Septembar 1977.

  13. Expo 81 Incorporated. “Status Report.” Februar 1977.

  14. EXPO-VIENNA AG. EXPO ’95 in Wien und Budapest: Schlußbericht. Beč, jul 1991. https://austria-forum.org/attach/AEIOU/Weltausstellung_in_Wien/Schlussbericht.pdf.

  15. Feit, Harvey. “Major Defeat Inflicted on Expo ’81: Financing Lag Kills Participation by U.S.” San Bernardino Sun-Telegram, 14. decembra 1977. https://cdnc.ucr.edu/?a=d&d=SBS19771214.1.1.

  16. Ford, Gerald R. “Statement Announcing Federal Recognition of ‘Expo ’81’ as a World’s Fair.” 20. decembra 1976. The American Presidency Project. https://www.presidency.ucsb.edu/node/257707.

  17. “French President Scuttles Plan for a World’s Fair.” Christian Science Monitor, 6. jula 1983. https://www.csmonitor.com/1983/0706/070621.html.

  18. Gerald R. Ford Presidential Library. “Expo ’81.” Box 14, James M. Cannon Files. https://www.fordlibrarymuseum.gov/LIBRARY/document/0039/1515832.pdf.

  19. “Hungary Cancels World Expo.” United Press International, 28. jula 1994. https://www.upi.com/Archives/1994/07/28/Hungary-cancels-World-Expo/9867775368000/.

  20. Mađarska. “1046/1996. (V. 15.) Korm. határozat az Informatikai és Technológiai Innovációs Park létesítéséről.” 15. maja 1996. Nemzeti Jogszabálytár. https://njt.jog.gov.hu/jogszabaly/1996-1046-30-22.

  21. Mađarska. “1994. évi LXX. törvény az „EXPO ’96 Budapest” nemzetközi szakkiállítás megrendezésének lemondásáról.” 1994. Nemzeti Jogszabálytár. https://njt.jog.gov.hu/jogszabaly/1994-70-00-00.

  22. Izsák, Éva, and Pál Szabó, ur. Budapest 150: Tanulmányok a főváros jubileumára. Budapest: ELTE Természettudományi Kar, 2023. https://ttk.elte.hu/sites/default/files/TTK/documents/2025-12/Izsak%20Eva-Szabo%20Pal_Budapest%20foldje%20webre.pdf.

  23. Knight, Robert. “In Chicago, Prospect for a World’s Fair in ’92 Meets Skepticism.” Christian Science Monitor, 3. decembra 1984. https://www.csmonitor.com/1984/1203/120345.html.

  24. “L’enfant du divorce.” Le Monde, 7. jula 1983. https://www.lemonde.fr/archives/article/1983/07/07/l-enfant-du-divorce_2837893_1819218.html.

  25. La Roche, Roger. “Expo 67. Cette fois-ci, c’est la bonne!” Encyclopédie du MEM, Centre des mémoires montréalaises, 26. aprila 2017. https://ville.montreal.qc.ca/memoiresdesmontrealais/expo-67-cette-fois-ci-cest-la-bonne.

  26. Lambert, Maude-Emmanuelle. “Expo 67.” The Canadian Encyclopedia. Historica Canada. Objavljeno 7. februara 2006; poslednja izmena 24. novembra 2023. https://www.thecanadianencyclopedia.ca/en/article/expo-67.

  27. Le Roux, Bruno. Rapport d’information fait au nom de la mission d’information sur la candidature de la France à l’exposition universelle de 2025. Assemblée nationale, br. 2325. 28. oktobra 2014. https://www.assemblee-nationale.fr/14/rap-info/i2325.asp.

  28. Lloyd, Jim. “What Is Expo ’81.” Congressional Record 122, pt. 20 (30. jula 1976): 24822–24823. https://www.govinfo.gov/content/pkg/GPO-CRECB-1976-pt20/pdf/GPO-CRECB-1976-pt20-1-3.pdf.

  29. López César, Isaac. World Expos: A History of Structures. Translated by Rebecca S. Ramanathan. Barberà del Vallès, Barcelona: By Architect Publications, 2017.

  30. Međunarodni biro za izložbe. “162nd General Assembly of the BIE.” 15. novembra 2017. https://bie-expo.bie-paris.org/site/en/news-announcements/bie-activity/162nd-general-assembly-of-the-bie.

  31. Međunarodni biro za izložbe. “163rd General Assembly of the BIE.” jun 2018. https://db.bie-paris.org/site/en/news-announcements/bie-activity/163rd-general-assembly-of-the-bie.

  32. Međunarodni biro za izložbe. “Argentina Elected Host Country of Specialised Expo 2023.” 15. novembra 2017. https://81.bie-paris.org/site/en/news-announcements/bie-activity/argentina-elected-host-country-of-specialised-expo-2023.

  33. Međunarodni biro za izložbe. “Specialised Expo.” Pristupljeno 12. novembra 2026. https://www.bie-paris.org/site/en/expo-index/all-specialised-expos.

  34. Međunarodni biro za izložbe. “World Expos.” Pristupljeno 12. novembra 2026. https://www.bie-paris.org/site/en/expo-index/all-world-expos.

  35. Metz, Leonard. “World’s Fair Site Approval.” San Bernardino Sun-Telegram, 24. aprila 1976. https://cdnc.ucr.edu/?a=d&d=SBS19760424.1.16.

  36. Mitterrand, François. “Lettre de M. François Mitterrand, Président de la République, à M. Robert Bordaz, président de l’Union centrale des arts décoratifs, sur la préparation de l’Exposition universelle de 1989.” 20. novembra 1981. Élysée. https://www.elysee.fr/francois-mitterrand/1981/11/20/lettre-de-m-francois-mitterrand-president-de-la-republique-a-m-robert-bordaz-president-de-lunion-centrale-des-arts-decoratifs-sur-la-preparation-de-lexposition-universelle-de-1989-paris-vendredi-20-novembre-1981.

  37. “No Carter Ruling Yet on Expo ’81.” San Bernardino Sun-Telegram, 3. maja 1978. https://cdnc.ucr.edu/?a=d&d=SBS19780503.1.33.

  38. “OMS Fair Passes Key Test.” San Bernardino Sun-Telegram, 29. aprila 1976. https://cdnc.ucr.edu/?a=d&d=SBS19760429.1.30.

  39. Opéra national de Paris. “Opéra Bastille.” Pristupljeno 14. novembra 2026. https://www.operadeparis.fr/apropos/theatres-et-ateliers/opera-bastille.

  40. “Pas d’exposition internationale en 1967, confirme Moscou.” Le Monde, 16. aprila 1962. https://www.lemonde.fr/archives/article/1962/04/16/pas-d-exposition-internationale-en-1967-confirme-moscou_2370513_1819218.html.

  41. Ranney, David C., Patricia A. Wright, and Tingwei Zhang. Citizens, Local Government and the Development of Chicago’s Near South Side. Discussion Paper 90. Ženeva: United Nations Research Institute for Social Development, 1997. https://www.files.ethz.ch/isn/28888/dp90.pdf.

  42. Reagan, Ronald. “Proclamation 5215: 1992 Chicago-Seville International Exposition.” 27. juna 1984. The American Presidency Project. https://www.presidency.ucsb.edu/documents/proclamation-5215-1992-chicago-seville-international-exposition.

  43. Romani, Roger. Rapport fait au nom de la commission mixte paritaire chargée de proposer un texte sur les dispositions restant en discussion du projet de loi sur l’Exposition universelle de 1989. Sénat, br. 450, seconde session ordinaire de 1982-1983. 1983. https://www.senat.fr/rap/1982-1983/i1982_1983_0450.pdf.

  44. Romani, Roger. Rapport fait au nom de la commission spéciale sur le projet de loi, adopté par l’Assemblée nationale, sur l’Exposition universelle de 1989. Sénat, br. 389, seconde session ordinaire de 1982-1983. 14. juna 1983. https://www.senat.fr/rap/1982-1983/i1982_1983_0389.pdf.

  45. “Se eligieron los proyectos ganadores del Pabellón Argentino y de la Antena y Mirador para la Expo 2023.” Argentina.gob.ar, 14. avgusta 2019. https://www.argentina.gob.ar/noticias/se-eligieron-los-proyectos-ganadores-del-pabellon-argentino-y-de-la-antena-y-mirador-para.

  46. Soria Guadalupe, Alan. “La Argentina se bajó de la organización y no será sede de la Expo Mundial 2023, un megaevento de impacto global.” La Nación, 14. oktobra 2020. https://www.lanacion.com.ar/politica/la-argentina-se-bajo-no-sera-sede-nid2479377/.

  47. Stadt Wien. “Stellungnahmen zum Ergebnis der Volksbefragung.” Rathauskorrespondenz, 17. maja 1991. https://presse.wien.gv.at/presse/1991/05/17/stellungnahmen-zum-ergebnis-der-volksbefragung.

  48. Stadt Wien. “Wiener Gemeinderat (4).” Rathauskorrespondenz, 10. aprila 1991. https://presse.wien.gv.at/presse/1991/04/10/wiener-gemeinderat-4.

  49. Swift, Anthony. “The Soviet Union at the 20th-Century World’s Fairs.” World History Connected 13, br. 3 (oktobar 2016). https://journals.gmu.edu/whc/article/download/4079/2281?inline=1.

  50. U.S. Department of Commerce. “Transition Reports (1977) - Commerce Department: Consolidated Issues (5).” Box 34, John Marsh Files, Gerald R. Ford Presidential Library. https://www.fordlibrarymuseum.gov/library/document/0067/7773978.pdf.

  51. U.S. Department of Commerce. “Transition Reports (1977) - Commerce Department: U.S. Travel Service (2).” Kutija 36, John Marsh Files, Gerald R. Ford Presidential Library. https://www.fordlibrarymuseum.gov/library/document/0067/7774083.pdf.

  52. Vorarlberger Landesregierung. “16. Bericht über die Lage des Föderalismus in Österreich (1991).” Regierungsvorlage, Beilage 7/1993 zu den Sitzungsberichten des XXV. Vorarlberger Landtages. Bregenz, 27. januara 1993. https://agi-imc.de/VLR/VLR_gov.nsf/0/B26831B293EBBF38C1257BDC003190DA/%24FILE/7_1993_Regierungsvorlage_19930000.pdf.

  53. Woodard, Colin. “Hungary’s 1996 World Expo May Be a No-Go.” Christian Science Monitor, 29. septembra 1993. https://www.csmonitor.com/1993/0929/29092.html.

ISTRAŽITE SVE MEĐUNARODNE IZLOŽBE KOJE SU OTVORENE

Od izložbe Expo 1851 London do izložbe Expo 2030 Rijad, pronađite sve izložbe na hronologiji, grupisane prema pravilima po kojima su održane.

bottom of page